Dan poslije

SADRžAJ

Godina je 1983. i opasnost da hladni rat preraste u oružani sukob i dalje je velika. Na političkoj sceni dolazi do još jedne krize, a javnost diljem svijeta sa strahom prati razvoj situacije. Na području Kansas Cityja smještene su američke vojne baze s nuklearnim projektilima koji su usmjereni prema Sovjetskom Savezu. Stanovnici Kansasa svjesni su da će u slučaju rata njihov grad biti jedna od prvih meta. Najgori strahovi upravo će im se ostvariti. Iz baza polijeću nuklearne rakete prema Sovjetskom Savezu, a nedugo zatim i njihov grad pogađaju sovjetski projektili. Stravične eksplozije razaraju sve u širokom krugu i odnose brojne živote...

Ovaj je film po mnogočemu karakterističan izdanak žanra katastrofe koji je cvjetao sedamdesetih i osamdesetih. Specifičan je upravo po tome što je katastrofa o kojoj je u njemu riječ u to doba predstavljala potpuno realističnu i neposrednu opasnost. Tvorci, koji su se pribojavali najgoreg, odlučili su apelirati na svjetske vođe da obustave utrku u naoružanju i prekinu hladni rat. Da bi što učinkovitije ukazali na moguće katastrofalne posljedice korištenja nuklearnog oružja, snimili su film koji prikazuje turobnu atmosferu iščekivanja samog događaja i njegove stravične posljedice. Redatelj Nicholas Meyer, najpoznatiji po scenariju i režiji nekih epizoda iz filmskog serijala "Zvjezdane staze", uspio je s razmjerno skromnim budžetom snimiti efektan i dojmljiv film, koji se puno više oslanja na sugestivnost i atmosferu nego na uvjerljivo vizualno dočaravanje katastrofe pomoću specijalnih efekata. Uz izvrsne interpretacije oskarovca J. Robardsa (Svi predsjednikovi ljudi) te J. Culluma (serija Život na sjeveru) i ostatka glumačke ekipe, film je uspješno ispunio svoju funkciju čemu, između ostalog, svjedoči i činjenica da su nakon emitiranja diljem Amerike uspostavljene telefonske linije na kojima su stručnjaci prestravljenim gledateljima nudili psihološku pomoć i savjete. Njegovu su kvalitetu potvrdile brojne nagrade i nominacije. Bio je nominiran za Emmy 1984. u 12 kategorija, a pobijedio je u dvije, i to za najbolje vizualne efekte i zvučnu montažu. U Njemačkoj je sljedeće godine osvojio nagradu Golden Screen, dok je iste godine scenarist Edward Hume primio nagradu Američkog scenarističkog udruženja.